Energetska kriza izazvana ratom u Ukrajini mogla bi se pokazati toliko ekonomski destruktivnom i za Rusiju i za Europsku uniju da bi na kraju mogla umanjiti obje velike sile na svjetskoj sceni.Implikacija ove promjene - koja se još uvijek nejasno razumije - jest da se čini da se brzo krećemo prema bipolarnom svijetu kojim dominiraju dvije supersile: Kina i Sjedinjene Države.

Ako smatramo da je posthladnoratovski trenutak unipolarne dominacije SAD-a trajao od 1991. do financijske krize 2008., tada možemo razdoblje od 2008. do veljače ove godine, kada je Rusija napala Ukrajinu, tretirati kao razdoblje kvazi-multipolarnosti .Kina je bila u brzom usponu, ali ekonomska veličina EU-a - i rast prije 2008. - dali su joj legitimnu tvrdnju da je jedna od najvećih svjetskih sila.Ekonomski preporod Rusije od otprilike 2003. godine i stalna vojna snaga također je stavljaju na kartu.Čelnici od New Delhija do Berlina i Moskve pozdravili su multipolarnost kao novu strukturu globalnih poslova.

Tekući energetski sukob između Rusije i Zapada znači da je razdoblje multipolarnosti sada završeno.Iako ruski arsenal nuklearnog oružja neće nestati, zemlja će se naći kao mlađi partner u sferi utjecaja koju vodi Kina.Relativno mali utjecaj energetske krize na američko gospodarstvo, u međuvremenu, bit će hladna utjeha za Washington geopolitički: odumiranje Europe u konačnici će degradirati moć Sjedinjenih Država, koje su taj kontinent dugo smatrale prijateljem.

Jeftina energija temelj je modernog gospodarstva.Iako energetski sektor, u normalnim vremenima, čini samo mali dio ukupnog BDP-a za najnaprednija gospodarstva, on ima ogroman utjecaj na inflaciju i troškove inputa za sve sektore zbog svoje sveprisutnosti u potrošnji.

Europske cijene električne energije i prirodnog plina sada su blizu 10 puta više od povijesnog prosjeka u desetljeću koje je prethodilo 2020. Ovogodišnji golemi porast gotovo je u potpunosti posljedica ruskog rata u Ukrajini, iako je pogoršan ekstremnom vrućinom i sušom ovog ljeta.Do 2021. Europa (uključujući Ujedinjeno Kraljevstvo) ovisila je o ruskom uvozu za oko 40 posto prirodnog plina, kao i za značajan udio svojih potreba za naftom i ugljenom.Mjesecima prije invazije na Ukrajinu, Rusija je počela manipulirati energetskim tržištima i dizati cijene prirodnog plina, prema Međunarodnoj agenciji za energiju.

Europska energija košta otprilike 2 posto BDP-a u normalnim vremenima, ali je skočila na procijenjenih 12 posto zbog skoka cijena.Visoki troškovi ove veličine znače da mnoge industrije diljem Europe smanjuju poslovanje ili se potpuno zatvaraju.Proizvođači aluminija, proizvođači gnojiva, talionici metala i staklari posebno su osjetljivi na visoke cijene prirodnog plina.To znači da Europa može očekivati ​​duboku recesiju u nadolazećim godinama, iako se ekonomske procjene o tome koliko duboka razlikuju.

Da budemo jasni: Europa neće osiromašiti.Niti će se njegovi ljudi smrzavati ove zime.Prvi pokazatelji pokazuju da kontinent radi dobar posao smanjujući potrošnju prirodnog plina i puneći svoje spremnike za zimu.Njemačka i Francuska nacionalizirale su glavna komunalna poduzeća – uz znatan trošak – kako bi smanjile prekide za potrošače energije.

Umjesto toga, pravi rizik s kojim se kontinent suočava je gubitak gospodarske konkurentnosti zbog sporog gospodarskog rasta.Jeftin plin ovisio je o lažnoj vjeri u rusku pouzdanost, a to je zauvijek nestalo.Industrija će se postupno prilagoditi, ali za tu će tranziciju trebati vremena — i mogla bi dovesti do bolnih gospodarskih poremećaja.

Ove ekonomske nevolje nemaju nikakve veze s prijelazom na čistu energiju ili hitnim odgovorom EU-a na tržišne poremećaje uzrokovane ratom u Ukrajini.Umjesto toga, mogu se pratiti u prošlim odlukama Europe da razvije ovisnost o ruskim fosilnim gorivima, posebno prirodnom plinu.Iako obnovljivi izvori energije poput sunca i vjetra mogu s vremenom zamijeniti fosilna goriva u pružanju jeftine električne energije, oni ne mogu lako zamijeniti prirodni plin za industrijsku upotrebu—posebno jer je uvezeni ukapljeni prirodni plin (LNG), često hvaljena alternativa plinu iz cjevovoda, znatno skuplji.Pokušaji nekih političara da okrive prijelaz na čistu energiju za tekuću gospodarsku oluju su stoga neumjesni.

Loše vijesti za Europu upotpunjuju već postojeći trend: od 2008. udio EU-a u globalnom gospodarstvu je opao.Iako su se Sjedinjene Države relativno brzo oporavile od Velike recesije, europska su gospodarstva imala velike probleme.Nekima od njih trebale su godine da ponovno narastu na razine prije krize.U međuvremenu, gospodarstva u Aziji nastavila su rasti nevjerojatnim stopama, vođena ogromnim kineskim gospodarstvom.

Između 2009. i 2020. prosječna godišnja stopa rasta BDP-a EU iznosila je samo 0,48 posto, prema podacima Svjetske banke.Stopa rasta u SAD-u u istom je razdoblju bila gotovo tri puta veća, u prosjeku 1,38 posto godišnje.A Kina je rasla munjevitom brzinom od 7,36 posto godišnje u istom razdoblju.Neto rezultat je da, iako je udio EU-a u globalnom BDP-u bio veći od udjela Sjedinjenih Država i Kine 2009., sada je najniži od ta tri.

Još 2005. godine EU je činila čak 20 posto svjetskog BDP-a.To će iznositi samo polovicu tog iznosa u ranim 2030-ima ako se gospodarstvo EU smanji za 3 posto 2023. i 2024. i zatim nastavi svoju mlaku stopu rasta prije pandemije od 0,5 posto godišnje, dok ostatak svijeta raste po stopi od 3 posto ( globalni prosjek prije pandemije).Ako zima 2023. bude hladna i nadolazeća recesija bude teška, europski udio u globalnom BDP-u mogao bi pasti još brže.

Što je još gore, Europa daleko zaostaje za drugim silama u smislu vojne snage.Europske su zemlje desetljećima škrtarile na vojnoj potrošnji i ne mogu lako nadoknaditi taj nedostatak ulaganja.Bilo kakva europska vojna potrošnja sada – kako bi se nadoknadilo izgubljeno vrijeme – dolazi uz oportunitetni trošak za druge dijelove gospodarstva, potencijalno stvarajući daljnje usporavanje rasta i prisiljavajući se na bolne odluke o smanjenju socijalne potrošnje.

Situacija u Rusiji nedvojbeno je teža od situacije u EU.Istina, zemlja još uvijek ostvaruje ogromne prihode od izvoza nafte i plina, uglavnom u Aziju.Dugoročno, međutim, ruski sektor nafte i plina vjerojatno će krenuti u pad - čak i nakon što rat u Ukrajini završi.Ostatak ruskog gospodarstva se bori, a zapadne sankcije lišit će energetski sektor zemlje tehničke stručnosti i financijskih sredstava za ulaganja koja su mu prijeko potrebna.

Sada kada je Europa izgubila vjeru u Rusiju kao dobavljača energije, jedina održiva strategija Rusije je prodaja svoje energije azijskim kupcima.Srećom, Azija ima puno rastućih gospodarstava.Na nesreću za Rusiju, gotovo cijela mreža cjevovoda i energetske infrastrukture trenutno je izgrađena za izvoz u Europu i ne može se lako okrenuti prema istoku.Moskvi će trebati godine i milijarde dolara da preusmjeri svoj izvoz energije – i vjerojatno će otkriti da se može okrenuti samo prema financijskim uvjetima Pekinga.Ovisnost energetskog sektora o Kini vjerojatno će se prenijeti na širu geopolitiku, partnerstvo u kojem Rusija igra sve manju ulogu.Priznanje ruskog predsjednika Vladimira Putina od 15. rujna da njegov kineski kolega Xi Jinping ima "pitanja i zabrinutosti" u vezi s ratom u Ukrajini ukazuje na razliku u moći koja već postoji između Pekinga i Moskve.

 

Nestašice hrane—i visoke cijene onoga što je dostupno—mogle bi predstavljati još veći problem u ovim regijama od energije.Rat u Ukrajini pokvario je žetvu i transportne putove ogromnih količina pšenice i drugih žitarica.Veliki uvoznici hrane poput Egipta imaju razloga biti nervozni zbog političkih nemira koji često prate rastuće cijene hrane.

Suština svjetske politike je da se krećemo prema svijetu u kojem su Kina i Sjedinjene Države dvije najveće svjetske sile.Sklanjanje Europe od svjetskih poslova naštetit će interesima SAD-a.Europa je većim dijelom demokratska, kapitalistička i predana ljudskim pravima i međunarodnom poretku temeljenom na pravilima.EU je također predvodila svijet u regulativi koja se odnosi na sigurnost, privatnost podataka i okoliš, prisiljavajući multinacionalne korporacije da unaprijede svoje ponašanje u cijelom svijetu kako bi uskladili europske standarde.Zastranjivanje Rusije moglo bi se činiti pozitivnijim za interese SAD-a, ali nosi rizik da će Putin (ili njegov nasljednik) reagirati na gubitak ugleda i prestiža zemlje napadima na destruktivne načine - moguće čak i katastrofalne.

Dok se Europa bori da stabilizira svoje gospodarstvo, Sjedinjene Države trebale bi je podržati kada je to moguće, uključujući izvozom nekih svojih energetskih izvora, poput LNG-a.Ovo je možda lakše reći nego učiniti: Amerikanci se još nisu u potpunosti probudili s vlastitim sve većim troškovima energije.Cijene prirodnog plina u Sjedinjenim Državama utrostručile su se ove godine i mogle bi porasti jer američke tvrtke pokušavaju pristupiti unosnim LNG izvoznim tržištima u Europi i Aziji.Ako cijene energije dodatno porastu, američki političari bit će pod pritiskom da ograniče izvoz kako bi očuvali pristupačnost energije u Sjevernoj Americi.

Suočeni sa slabijom Europom, američki kreatori politike željet će njegovati širi krug ekonomskih saveznika istomišljenika u međunarodnim organizacijama poput Ujedinjenih naroda, Svjetske trgovinske organizacije i Međunarodnog monetarnog fonda.To bi moglo značiti veće udvaranje srednjim silama poput Indije, Brazila i Indonezije.Ipak, čini se da je Europu teško nadomjestiti.Sjedinjene Države desetljećima su imale koristi od zajedničkih gospodarskih interesa i razumijevanja s kontinentom.U onoj mjeri u kojoj ekonomska sila Europe sada bude opadala, Sjedinjene Države će se suočiti sa snažnijim otporom svojoj viziji međunarodnog poretka koji je široko naklonjen demokraciji.